"Teroriziranje" u I. Osnovnoj školi!?

Jedan učenik maltretira sve ostale. Ne treba ga imenovati jer svi znaju o kome je riječ. Pametnome dosta!

Bjelovar Grad prijatelj djece i škola nulte stope tolerancije na nasilje, statusi su koji lijepo i idealno zvuče na papiru i obješenim pločama, ali slika nije tako ružičasta kada se u praksi pojavi problem od kojega svi odgovorni okreću glavu dokle god mogu, sve dok ne prekipi ogorčenim roditeljima. Za razliku od teorije, u praksi sva hijerarhija i silne institucije padaju u vodu, s obzirom da se odgovorni po pitanju odgovornosti prebacuju na omiljeni sport, ping-pong. A slučajevi se odugovlače i zataškavaju godinama. Ili u konačnici najveći krivci postaju zlonamjerni novinari koji su (ne želeći pisati o lijepome) objelodanili te mučne priče ispaćenih, isfrustriranih i nemoćnih roditelja u borbi sa institucijskim vjetrenjačama.
Naime, kada je riječ o školskim aferama na području grada, one su iz II. Osnovne škole (zlostavljani učenik od strane vršnjaka, za što mu je škola trebala ispatiti odštetu od 100.000 kuna, pa potom kuhar zaražen virusom HIV-a) preselile u Prvu. No, za razilku od II. gdje je su mnogobrojni učenici maltretirali jednoga, u I. jedan maltretira sve ostale i to godinama. Bespomoćni roditelji pokušali su sve da se slučaj riješi civiliziranim i slijednim putem, kucajući na sva vrata tražeći da se iznađe rješenje. S druge pak strane odgovorni odgovaraju kako su kao učinili sve što je u njihovoj moći pa i oni ispadaju bespomoćni. Jer rješenja i dalje nema, a nasilnik i dalje brojne učenike nesmetano terorizira, što verbalno, što fizički. O slučaju svi već toliko znaju da je bespotrebno isticati ime nasilnog učenika (ionako bi to bilo neetički jer narušavajući njegov duševni integritet on bi ispao najzlostavljaniji u cijeloj priči). Pametnom dosta – i previše. Samo začudno je zašto u i o ovakvim slučajevima šute svi odgovorni veliki oratori koji bi se zasigurno drugačije ponašali da su njihova djeca u "igri". No, nažalost, postavlja se pitanje hoće li ova agonija potrajati sve dok nekome od roditelja ne prekipi, pa na fizičko nasilje odgovori istim, i da li se treba dogoditi ta možebitna anarhija, da se odgovorni napokon trgnu, razvežu jezike, sjednu za stol i iznađu rješenje.