Je li Bjelovarski sajam fatamorgana?

Je li Bjelovarski sajam uistinu tako uspješan kako se to posljednjih dana prezentira po lokalnim medijima? To je pitanje kojim se želimo pozabaviti iznenađeni sveopćom šutnjom kao jedinim odgovorom na silne hvalospjeve o kojima posljednjih dana čitamo. Prije nego iznesemo neke činjenice koje bi trebale dodatno osvijetliti i problematizirati tvrdnje o uspješnosti sajma, želimo ovim putem postaviti pitanje.
Naime, u ovom gradu i ovoj županiji ima dosta ljudi koji imaju detaljna saznanja o poslovanju i rezultatima Bjelovarskog sajma. Pa iako puno toga upućuje na zaključak da poslovanje i rezultati nisu onakvi kakvim nam se predstavljaju svi o tome i dalje šute. Pitanje je zašto? Pa nije ovo Sjeverna Koreja da nitko ništa ne smije ni pitati, a kamoli što drugo. Zar ništa nismo naučili iz slučaja Elektrometala? Tamo smo zbog šutnje izgubili silne milijune i radna mjesta, a nitko zbog toga nije odgovarao pa čak niti snosio političku odgovornost.
Netko će reći pa nije Bjelovarski sajam Elektrometal. Nije, to je istina ali nije ni nevažan i ne bismo smjeli olako prelaziti preko poslovnih rezultata koji se prikazuju ružičastim, a zapravo nisu. Podsjetimo Bjelovarski sajam je u 60 postotnom vlasništvu Bjelovarsko-bilogorske županije i 40 postotnom vlasništvu Grada Bjelovara, dakle u vlasništvu svih građana i svakog od nas se tiče kako posluje ta tvrtka. Da ne bi bilo zabune ovaj tekst nema nikakve veze s političkim ambicijama direktora sajma. To što on sada želi postati gradonačelnik Bjelovara je posve legitimno i u tome nema ništa sporno. No zato je i više nego sporan njegov selektivan pristup predstavljanju rezultata poslovanja sajma. Čovjek prikazuje sebe i svoj rad uspješnim, a to ni izbliza nije tako. Uskraćivanjem cjelovite slike poslovanja zapravo obmanjuje javnosti, a to se tiče svih građana i na to se mora reagirati.
Da hvalospjevi o kojima lokalni mediji pišu ne drže vodu posve je lako dokazati, tim više što se to jasno vidi čak i iz samo površne analize javno dostupnih dokumenata. Dovoljno je pogledati bilješke objavljene uz financijsko izvješće iz 2015. godine pa da čak i laiku postane jasno da se pozitivan rezultat iskazan na kraju godine nikako ne može smatrati uspjehom. Naime, kao konačan poslovni rezultat za 2015. iskazana je dobit u visini od 121.585 kuna. Bilo bi lijepo da je ta dobit iako nije velika uistinu stvarna, ali nažalost nije. Naime, iz bilješki se jasno vidi da je uz ostale prihode sajam uknjižio i prihod od 1.324.675 kuna ostvaren prodajom dugotrajne imovine. Pogled u gruntovnicu otkriva da je riječ o parceli od nepuna dva hektara na kojoj su izgrađeni objekti. Dakle nema tu nikakve dobiti, da nije bilo prodaje imovine sajam bi bio u debelom minusu. Financijski izvještaj za prošlu 2016. još nije predan pa još ne znamo s kakvim je rezultatom godina zaključena, ali prema podacima iz gruntovnice rasprodaja imovine nastavljena je i dalje tako da je vrlo izgledno da se priča ponavlja.
Što nam to govori? Znači rasprodajom imovine održava se pozitivno poslovanje. Ne treba biti veliki ekonomski stručnjak da se zaključi da takva poslovna politika ne može donijeti ništa dobroga. Nažalost to nisu jedine zabrinjavajuće informacije. Naime, jednaku zabrinutost budi i izvješće državne revizije iz kojeg je vidljivo da neke nepravilnosti uočene tijekom nadzora 2014. ni dvije godine kasnije i dalje nisu otklonjene. Revizija je uz ostalo naložila da se uz izvješće o radu iskazuju i pokazatelji uspješnosti, da se daju usporedbe svih naturalnih pokazatelja s ranijim razdobljima te da se daju obrazloženja iz kojih će biti vidljivo zbog čega je postignuta postojeća razina rezultata. Iz izvješća koje je sajam predao za 2015. godinu, kako stoji u nalazu revizije, ništa od toga nije učinjeno.
Da stvar bude gora to nažalost nisu i jedine nepravilnosti koje nisu otklonjene. Ipak ono što posebno zabrinjava je činjenica da je Skupština Bjelovarskog sajma, a koju u ime vlasnika čine župan i gradonačelnik, uredno i bez primjedbi prihvaćala izvješća o radu. Dakle i župan i gradonačelnik su svojim potpisima na izvješća iskazali da su suglasni da se prodajom imovine održava pozitivno poslovanje.
Za župana to čak i ne čudi jer on je potencirao prodaju vlasničkog udjela županije u Cestama d.d. Dakle i sam je posegnuo za tim modelom da rasprodajom imovine krpa proračunske rupe, no gradonačelnik se time dosad nije služio pa je čudno da podržava takvu poslovnu politiku.
Nije nevažno za spomenuti da županija i grad uredno servisiraju kreditna zaduženja Bjelovarskog sajma i da to porezne obveznike na godišnjoj razini košta više od milijun kuna. S kakvim bi rezultatom poslovao sajam da toga nema ne treba ni govoriti. Dakle da nema dotacija na sajmu bi zasigurno već stavili ključ u bravu.
Budući da se naš župan i gradonačelnik često vole uspoređivati s drugim gradovima i županijama, kad je o sajmu riječ bilo bi zgodno usporediti se sa susjednom Virovitičko-podravskom županijom i Viroviticom, odnosno s njihovim Viroexpo sajmom koji zadnjih godina doživljava pravu ekspanziju i već je u mnogočemu nadmašio naš Bjelovarski sajam. Dovoljno je reći da je prošle 2016. sudjelovalo 750 izlagača iz 27 zemalja, što mi možemo samo sanjati. Kada tome dodamo da njihov sajam nema niti jednog zaposlenog onda se moramo zapitati što mi to radimo.
Nastavimo li s ovom taktikom zatvaranja očiju pred istinom zasigurno ćemo daleko dogurati.

Ako je ovo danas najbolje što možemo onda sretno nam bilo!