SVIJET NE MOŽETE PROMJENITI, ALI GA MOŽETE UPOZNATI…

       Nu i s druge strane zanimao bi me grad taj kao Slavjanina. - Mletke -Veneciju - osnovali su Slovenci Heneti ili Veneti. Čim oslabi rimsko carstvo pod udarci mača divljih lupežnih naroda (navlastito njemačkih), otvore se tim i Obarom ili Hunom, svemu svijetu poznatim po nečovječih svojih djelih, prostrana vrata u Italiju. Oni, razori vši slavni Oglaj (Aquilea), dohrupe u gornju Italiju do Pada.

 -Narod ondašnji, većinom krvi slovenske, i više djelu poljskomu, negoli ratovanju priviknut, razbježe se kud koji, jedni u gore, a drugi na pobližnje otoke mora sinjega. -I tako se podigne iz pepela tolikih gradova novi fenič, naime Venecija, koja domala silom i slavom sve oslale gradove gornje Italije natkrili. -Kažu, da seje prvi kamen tomu gradu metnuo u onom mjestu Mletaka, koje se još i danas zove Građo. Nu malo pomalo pomiješaše se tu drugi narodi (Grci, Talijani, Židovi itd.) sa prvobitnimi stanovnici, te isti slavjanski živalj iz duševnoga života zrinuše, a talijanski tu vladu preote. Čim se poslije sve više slavjanskih gradova pokrajina (Istra, Dalmacija, strana Arbanije) s Mleci združi, uticalo je opet bez prestanka sve više krvi slavjanske u žile Mlečani, snaga tjelesna nadtekla je živalj romanski; ali u životu duševnom slavjanština je u Mlecih za vijeke propala. Ajdmo natrag k parobrodu. Kao kad se u baru mladim patkam ožudena kakova hrana baci i ove s brijega lakomo tamo pohite, tako sad i gonduljeri s obližnjih »Slavjanskih obala« sa svojimi crno bojadisanimi gondulami i barkami, jedan drugog natičući, nasrnu i opkole naš parobrod. Ovih međutim dođe više negoli seje na brodu pasažira našlo. Zato malo što se nisu poradi njih svojimi vesli potukli. Moj suputnik izabro je jednu gondulu, koje vlasnici sasma neutješivi bijahu, što bi se skoro bez ikakve akvizicije morali bili vratiti. (NEMČIĆ: Putositnice)

       Svaki ponovni susret sa ovim gradom je neponovljiv. U Veneciji se susreću san i java, prošlost i sadašnjost istovremeno. U Veneciji započinju mnoga umjetnička djela. I oni koji mrze i oni koji vole Veneciju dolaze u nju. U njoj započinju ili završavaju mnoga umjetnička djela. Manov junak dolazi umrijeti u Veneciju, jer i umiranje u Veneciji nije svakidašnje. Venecija je opasan grad. Stendhal se razbolio zbog njezina ljepote. Hoffmannsthalovo djelo "Pustolov i pjevačica" zbiva se u Veneciji. Casanova je otac sina pjevačice, ali ih je ostavio. Ona prikazuje svojeg sina kao mlađeg brata. Susreće mladića za kojeg se udaje, ali mu ne odaje vlastiti život. Oni cijeli svoj život žive kao "glumci".
Schnitzler je u istom raazdoblju bečke moderne nepisao "Casanovin povratak". Casanova spava sa ženom mladog časnika koju je ovaj izgubio na kartama. No, Casanova je time razočaran, te ubija mladog časnika. Vraća se u Veneciju, ali shvaća da vrijeme njegove slave prošlo i da će ostati još samo sitni varalica.

 

       Lutanje Venecijom kao da ste Tezej kojem su ulice labirint, a umjetnost Arijadnina nit, ako još imate Arijadnu onda je Vaša sreća savršena.

 

       Murano je stakleni svijet usred vode. Murano je za razliku od San Marca tih, utvrđen je golemim tvornicama stakla, treptavim, krhkim izlozima staklarskih dućana, tihe je blagosti nalik tom staklu lomljive, krhke, profinjeno tanane, glatke i cakleće, sitne i treperave, ostavljene za strpljivost nježnih dodira i lagana spora uživanje. Venecijanci vole uživanja slobodniji su i u srednjem vijeku jer su podalje od Rima. Iz Venecije dolazi prva slobodnija umjetnost gdje se pojavljuje nago tijelo. Giorgione Barbarelli - spojio je lijepe oblike Antike i čulnost Venecijanaca. Uz njegovo ime se vezuje i romantična ljubav; - iako su ga saljetale mnoge žene on je volio samo jednu djevojku koja je umrla od kuge, a on ju je poljubio na smrtnoj postelji i tko se zarazio i umro u 32. godini. Njegova Usnula Venera nalazi se u Drezdenskoj galeriji dok se Koncert u prirodi nalazi u Louvru. Giorgioneov vršnjak i zemljak Tiziano Vecellio koji ga je preživio skoro za dva ljudska vijeka, slika još erotičnije žene, koje su čak nalik na kurtizane. Najznačajnija mu je slika Venera u sobi sa škrinjama, a čuva se u galeriji Uffizi u Firenci. No remek djelo ovakve umjetnosti je Tintoretova Suzana koja se čuva u bečkom muzeju.

 

      Piazza San Marco dugačak je 17570 m, a širok između 82 i 57 m. Na istočnoj strani nalazi se Torre dell Orologio, masivni toranj sa satom sagrađen 1496 - 99., a gradio gaje M. Coducci. Veliki kadran (kazaljka) osim satova pokazuje faze mjeseca i kretanje sunca u zodijaku. Taj mehanizam djelo je Paula Rainierija i njegova sina Carla. Na platformi su dvije statue koje otkucavaju sat (D.Cesarić). U doba renesanse nastale su Procurative Vecci (1496.-1517.) grade E Lombardo, Bon Procuratie nouve gradi G. Scamozzi, do 1640. služile su kao kraljevska palača, a danas je na južnoj strani Museo Correr.

      Ko što pijacu sv. Marka tako rekuć četiri, sličnim načinom i Piazzettu, koja se od sjevera prama Markovoj pijaci, a od juga prama moru pruža, samo dvije i zgrade zatvoraju. S desne strane, kad se od Obala slavjanskih dođe, diže se palača dužda, koja se u dnu na hram Markov naslanja, a slijeva stara knjižnica, sada kr. palača. Naslon ili svodovje pod palačom duždš i onaj, i koji mu je naproti, zove se ili se je nekada zvao »Broglio«. Pod ovim arkadami se je u vrijeme skupnovla-darstva samo plemstvo slobodno i šetalo, -citadinom, to jest građanom i drugim kastam, kojim je kob uskratila biti upisanim u zlatnoj knjizi, bijaše šetnja zabranjena! - Sada, ko što neki pjesnik pjeva: Zlatne su sobe dužda prazne i gole. Premda je odavle krasan izgled na more, rijetko ćeš ipak pod spomenutim naslonom čovjeka naći, ako izuzmeš gdjekojeg inostranca, koji stupova ures motri, ilipako stražu, koja uz nekoliko topovš amo tamo hoda. - Čini se, ko da unuci oniju, koji nekada iz ovog raja isključeni bijahu, za vrijedno ne nalaze prah čizama svojih ovuda otrsti! Tak se čas mina, tak tento svit biži. -Nekadašnji Stan dužda ogromna je mračna zgrada sasma u istočnom slogu i ukusu. Stranu od Piazzette i onu od Obala slavjanskih krase dva reda stupova, jedan na drugom, a vrh ovih galerija propinje se visoka crvenkasta stijena od istrijanskog mramora, koja se u šiljatom zarubu dokanča. Sva golema stijena jedva nekoliko gotičkih prozora sa svake strane broji, što čini. da sejošt većma od inih vrsti zgrada odlikuje. Utištenje, koje se u čovjeku porodi, čudnovato je, nu zajedno i zamjerno. Golema, iz dna mora dižuća se nakaza, koja krvoločnu svoju čeljust prama neba svodu pruža, ko da će sunce, mjesec i zvijezde progutati. - Živa slika nekadašnje bjesnoće osvojivanja, - dostojan stan poglavica mletačkih! - Ova palača uticala je toli duboko na moju razmnivu, da sam i nehotice stati morao, koliko god sam puti mirni nje prolazio.

 

       Jedan franceski putnik (Edgar Ouinet) opisuje Mletke veoma istinito, kad kaže: »Mleci su azijatski i arapski, zajedno i bizantinski, gotički, lubardeski; nu istočni značaj pretežniji je i bez njega ostali bi Mleci nerazumljivi. Brodovi skupnovladarstva prinašali su stil i prilike sviju podneblja kući: kupolu Bizanta, šiljati svod Muhameda, čatrnju pustoši. - Varoši ovoj ništa ne priliči na kopnu, ona je iz mora pronikla, fantastički, ko valovi peloponeskog Đove: Islam, kršćanstvo, sve se zajedno očituje na ovom mjestu obrambe.« (NEMČIĆ: Putositnice).

       Lido - taj čudnovati otok prosti, pješčani grumen dugo je bio pusti otok. U 16. stoljeću mletačka vlastela je isprobavala svoje topničke novotarije, a goveda dovedena iz Ugarske i Poljske odmarala su se ondje u svojem beskonačnom putovanju, prije odlaska u klaonice "Beccarie" kod Rialta. Venecijanski plemići su odlazili onamo vježbati streličarstvo i dresirati sokolove. Bvron je ondje doveo svoje konje i svakog dana po pjesku prelazio po desetak kilometara. Danas je Lido as kvart hotela nastalih na početku stoljeća, kupališni centar i prijestolnica kinematografije. Žene sa Lida, kada bi im muževi isplovili da love ribu bi se okupljale i posjedale na obalu i pjevale sve dok iz daljine ne bi začule gasove svojih muževa. To je pjesma osamljenika upućena u daljinu u prostranstvo da je netko drugi prožet istim osjećajima, čuje i odgovori na nju. Tako je opisivao svoj doživljalj Lida Goethe.

 

        Svatko od nas traži svoju Veneciju. Svatko od nas Veneciju voli na svoj način i tako u nju uranja, tražeći ondje životnu radost poraz smrti, neki odmor alibi, naumjerenost ili naprosto međuprostor jednog drugačijeg života. To je grad istovremeno stvaran i nestvaran.

 

        Na Lidu se danas održava jedan od najvažnijih filmskih festivala. Prvi filmski festival održan je na incijativu grofa Volpija di Misurata 1932, u skopu bijenala. Prvi nagrađeni filmovi bili su Dajte nam slobodu (R. Clair, frc.) kao najzabavniji, najdirljiviji film Grijeh Madelon Claudet, najorginalniji film Doktor Jekvll i gospodin Hvde, Najbolji režiser Nikolav Ekk, najbolji glumac F. March Helen Hays za ulogu u filmu zbogom oružje. Najveći uspjeh Emir Kusturica Sjećaš li se Dolli Bell i za kojeg je dobio Zlatnog lava 1998. Prvi sudionik bio je Zlatko Rogoz 1934. sa češkim filmom Ekstaza.

 

Pišu: