On je gospodin Facebook

19 Ruj 2009

IT industriju nisu gradili inženjeri u laboratorijima i bijelim kutama, već golobradi studenti u obiteljskim garažama koji su nedostatak novca kompenzirali viškom entuzijazma i kreativnosti. Taj trend se nastavlja i dalje, no kako vrijeme prolazi, tako se i spušta dobna granica genijalaca Američka informatička industrija oduvijek je golicala maštu medija zbog činjenice kako su njeni glavni akteri bili i ostali najbolji primjeri ostvarenja američkog sna 'preko noći'. No ako je uspjeh Billa Gatesa ili Steva Jobsa došao 'preko noći', onda je uspjeh Marka Zuckerberga i Facebooka stigao u jednom popodnevu. Jer, kako drugačije objasniti neviđenu pomamu najvećih svjetskih kompanija za kontrolu nad popularnim internetskim portalom za druženje koji je postavio nove standarde u poimanju ostvarenja životnog sna. I dok će mnogi reći kako je za uspjeh najvažniji napora rad i upornost, Mark Elliot Zuckerberg će potvrditi kako je najvažnije biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Mladić kojeg mnogi nazivaju i novim Steveom Jobsom ili ako vam je draže Billom Gatesom, rođen je 14. svibnja 1984. u gotovo pa prosječnoj obitelji u New Yorku. No za razliku od nekih svojih vršnjaka, Marku je od najranijih dana kompjuter bio draži od lopte. Prvi kompjuter dobiva već s deset godina, a u šestom razredu osnovne škole započinje se ozbiljnije baviti programiranjem. Tako mu je dobro snalaženje u svijetu informatike omogućilo da nakon srednje škole 2002. upiše studij na prestižnom Harvardu. Iako je postao član prestižnog bratstva Alpha Epsilon Pi, kompjuteri su ga uvijek više privlačili od raskalašenih studentskih zabava pa su mu najbliži prijatelji postali njegovi cimeri Dustin Moskowitz i Chris Hughes te mentor iz programiranja Andrew McCullum sve odreda studenti koji su dijelili njegove svjetonazore. Njihov prvi harvardski uradak bio je Coursematch, program koji je omogućavao međusobno upoznavanje. Na velikom sveučilištu poput Harvarda bio je to odličan način za upoznavanje novih kolega i studenata s istim preferencijama pa je Zuckerberg ubrzo započeo raditi na novom projektu. Program se zvao Facemash.com, a omogućavao je da studenti putem interneta ocjenjuju popularnost svojih kolega, ali i profesora. Program je na sveučilišnom intranetu bio aktivan svega četiri sata, a nakon što su ga administratori zauvijek ugasili, Zuckerberg je od dekana zaradio ukor, a među kolegama vječnu slavu. Povratka više nije bilo i studentska nacija je nestrpljivo čekala novi projekt. Dijelom kao odgovor na te zahtjeve, ali i kao nastavak evolucije u veljači 2004. rođen je The Facebook, web stranica koja je isprva omogućavala međusobno druženje i razmjenu podataka među studentima Harvarda. Ime je odabrano kao posveta nekadašnjim kultnim spomenarima i godišnjacima koje su svi u nekom od životnih razdoblja, no brzina kojom se slava e-spomenara proširila među studentima iznenadila je sve. Nakon samo mjesec dana više od pola studenata na sveučilištu bilo je priključeno na mrežu, a glas o popularnom novom Internet gadgetu brzo se proširila do Yalea, Stanforda i drugih sveučilišta. Zuckerberg uvidio kako je riječ o prilici života pa je s Moskowitzom, Hughesom i McCullumom zabavu odlučio pretvoriti u posao. Osvajački pohod The Facebooka pokrenut je uz potporu investitora Edourda Severina, McCullum je postao zadužen za administriranje sitea, a Zuckerberg, Moskovitz i Hughes su posjećivali studente, tulume i medije te promovirali The Facebook. Povratka sada doista nije bilo, a da misli ozbiljno Zack je dokazao na kraju školske godine kada se cijela ekipa umjesto na ljetne praznike uputila u Palo Alto, središte američke high-tech industrije, gdje u blizini sveučilišta Stanford iznajmljuju kuću koja postaje sjedište kompanije. Već 2005. interes za priključenjem na Facebook iskazivali su studenti iz cijele Amerike, a vrlo brzo i srednjoškolci, zaposlenici velikih kompanija pa i ljudi s drugih kontinenata (2006. pristup na Facebook omogućen je svima starijim od 13 godina). Facebook je tako postao svjetski hit, a Zuckerberg i Moskovitz napuštaju Harvard, za 250.000 dolara otkupljuju prava na internet domenu facebook.com i kreću u 'pravi' posao. Kada u nešto doista vjerujete, onda se i pronađe način da u to uvjerite još nekoga, što su Zuckerberg i partneri pokazali uspjevši za razvoj poslovanja dobiti čak 12,5 milijuna dolara od venture fonda Accel Partners. Ipak, mladi kompjutoraši su u ostvarenju svog cilja zapeli odmah na početku, kada su dojučerašnje Zuckerbergove kolege s Harvarda optužile pokretača Facebooka da je ideju 'posudio' od njihova projekta HarvardConnection. Neugodna situacija je riješena povlačenjem tužbe koju Mark nikada nije priznavao, no Zuckerberg je spoznao kako je najvažnije zadržati povjerenje korisnika pa se odlučio korisnicima Facebooka javno ispričavati za sve probleme, što je postalo njegov zaštitni znak. Ubrzo su veliki i moćni igrači poput Microsofta, News Corporationa, Viacoma i Yahooš bacili oko na Facebook, a prvu ponudu koja se ne odbija, dao je 2006. tadašnji šef Yahooš Tony Semel. Međutim, Zuckerberg je hrabro odbio velikih milijardu dolara, smatrajući kako prodaja nije dobar potez. Iako se zbog toga smatra kako Facebook danas vrijedi čak 16 milijardi dolara, Zuckerberg i dalje ne pomišlja na prodaju kontrolnog paketa. S druge strane, Microsoft je krajem listopada uspio kupiti 1,6 posto Zuckerbergova projekta za 240 milijuna dolara te samozadovoljno najavio kako će se partnerski reklamirati na popularnom situ.

Pošalji link Komentiraj