Club No.7

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Osvrt na same početke od 1979. godine kada se klub No.7 (Sedmica) otvorio, pa sve do 2010. godine kada je 1. svibnja popularna Sedmica zatvorena. Tko je zalazio u nju, što se puštalo od muzike, kako su se zabavljali (...)

„Sedmica je sinonim mladosti u Bjelovaru“, „generacije i generacije su odrasle u Sedmici“, „ne znam kako ce biti bez Sedmice“ - samo su neki od komentara članova Facebook grupe *Svi obožavatelji Sedmice*, čiji je osnivač Marko Ivančević, dugogodišnji konobar disko kluba Sedmica u Bjelovaru.

U subotu 1. svibnja na oproštajnom partyju u Sedmici zatekla sam Ivančevića s majicom i natpisom *19:14 Club No.7*. Iz prve mi je bilo jasno što znači drugi dio natpisa, ali prvi dio je postao zagonetka. Uz vidno raspoloženog konobara, doznala sam da je u Bjelovaru '70-ih postojao kafić *19:14* pod voditeljskom palicom Željka Jandrokovića zvanog Zec. Zec je bio poznati bjelovarski rukometaš *kesozubaca* , kako su ih njihovi vjerni navijači zvali, ORK *Partizan*. Njegov kafić *19:14* dobio je naziv po rezultatu rukometne utakmice bjelovarskog *Partizana* protiv njemačkog *Gummersbacha*, kada su u Dortmundu 1972. u finalu pobijedili i postali prvaci Europe. 1979. godine Zec otvara Sedmicu.

U razgovoru sa šefovom ženom Ksenijom Jandroković, Alijom Resumovićem (prvi konobar u Sedmici), Ivanom Lovrićem (konobar koji je najduže radio u Sedmici), Miljenkom Likerom (prvi DJ), Mariom Rajkovićem (DJ - druga polovica 80-ih i prva polovica 90-ih) i Matom Čurićem (DJ od sredine 90-ih do 2004.), doznala sam što se događalo i kako je Sedmica izgledala i funkcionirala od samih početaka do danas.

„Kad nekog voliš njega i sanjaš - ja sam sanjao Sedmicu. Radio sam tamo 12 g. od samog početka. U to vrijeme radilo se na povjerenje. Konobari su bili poznati u cijeloj županiji i šire. Voljeli su nas i cijenili. Pekli smo vani roštilj, prodavali hamburgere i hot dog. Bilo nam je super, posao je cvjetao. Stotinjak ljudi je vani čekalo da jedan dio izađe kako bi ostatak ušao, jer ih je bilo tako puno da nisu jednostavno svi stali unutra. Najljepše godine mog života bile su kada sam radio u Sedmici.“ – prisjetio se Resumović te nadodao kako se u današnje vrijeme Sedmica ne može uspoređivati sa Sedmicom kakva je bila 80-ih.

U razgovoru s Likerom saznala sam koja se muzika puštala u samim početcima i kakvi su se problemi onda nazirali. Puštala se disko, funky i soul muzika kao iz američkog *Studija 54*. Sviralo se direktno s gramofonskih ploča jer onda nije bilo CD-a. Nitko nije smio trknuti stol na kojem su bili gramofoni jer bi inače ploče preskakale. „Poslije pola noći ili ako je dobar štimung onda se puštala domaća glazba, ali ne narodnjaci i znalo se ostajati do ranih jutarnjih sati. Kad su otišli gosti onda smo svi ostajali na piću i ponekad se išlo oko 8-9 ujutro doma. U disco su dolazili poznati Bjelovarčani, a klinaca nije bilo. Klinci su imali svoj disco po raznim mjesnim zajednicama kako se to tada zvalo – Stari kotar, Bazen i drugi.“ – prisjetio se Liker. Rajković mi je spomenuo problem rasvjete i razglasa prije 20 godina te nemogućnosti kupovanja istih. No, to mu nije predstavljalo problem jer je znao kako i na koji način animirati ljude i podići ih na noge. Puštala se domaća pop - rock i strana pop – disco muzika. Svi su dolazili na red sa željama, podij je uvijek bio pun, a u slobodno vrijeme Rajković je snimao i dijelio kazete s najvećim hitovima. „Točno sam znao kada mi koji gosti dolaze i što da puštam za njih. Danas je sve to drugačije. DJ-i su nezainteresirani i anemični, a takvi odmah i gosti postaju. Prije se naradilo da se napravi kvalitetna večer a i struktura ljudi je bila drugačija. Žao mi je što se Sedmica zatvara.“ – kaže Rajković.

Popularnoj Sedmici veće manifestacije nisu bile strani pojam. Šefica i Lovrić prisjećaju se raznih izložbi, koncerata, vjenčanja i proslava novih godina. Velik broj ljudi došao je na koncert Alena Islamovića, Ivane Banfić i grupe Pips, Chips & Videoclips, a Colonia je na vrhuncu svoje karijere također gostovala u Sedmici. Čak je u sklopu BOK festa doputovao iz Praga češki oskarovac Jiri Menzel na završnu svečanost u Sedmici. U sklopu kluba otvoren je i restoran koji je radio 15tak godina te podrum i tavan, a '92. je kraj šanka bila i fontana. Na proslavama nove godine čitav je kompleks bio pun ljudi, svi su imali svoja mjesta i švedski stol. Nikako ne smijem izostaviti popularne *penzić partyje* utorkom, plesne večeri za umirovljenike koje su doživjele desetu obljetnicu. Idejni začetnici *penzić partyja* Mirjana Puščak i Karlo Čoklo, uspjeli su od bezazlene ideje napraviti vrhunsku zabavu za umirovljenike, pružajući im nešto nesvakidašnje u cijeloj županiji i šire. Što se tiče strukture gostiju, dosta se razlikovala od današnje. Prije bi ih nazivali *elitom*. To su bili studenti i poznatiji Bjelovarčani - od doktora, odvjetnika, direktora do istaknutih sportaša, sportskih klubova i reprezentacija. Čak su jedno vrijeme imali i zabranu ulaska mlađima od 18 godina radi sprječavanja gužve. Nakon '92. stvari su se promijenile, no uhodano osoblje Sedmice nije dozvolio da se ta promjena osjeti u samom klubu. „Sedmica je preživjela i otvorenje drugih klubova poput Milleniuma i jedno vrijeme Kaje. Zlatno doba nije imala samo jedan period, imala ga je stalno.“ – reko je Čurić koji je u Sedmici radio 10 godina kao DJ. Tučnjava je također bilo ali ni približno kao danas. Samo dobra zabava i zafrkancija. Lovrić koji je 23 godine radio u Sedmici kaže: „ Sedmica i Saloon u Zagrebu dva su kluba u Hrvatskoj koja su najduže radila. Posluživao sam djedove, tate i njihovu djecu – 3 naraštaja.“

Davor Turina, jedan od starije generacije gostiju Sedmice, poslao mi je mail u kojem je napisao: „ Sjećam se jednog nogometnog susreta na starom Partizanovom igralištu između nas gostiju i osoblja Sedmice. Mislim da smo izgubili, jer je tekma odigrana u nedjelju ujutro kad mnogi nisu ni spavali poslije burne subote. Nakon toga, svi smo otišli u Sedmicu i fešta se nastavila uz janjetinu, prasetinu i šarane na rašljama za što je glavni meštar bio pokojni Raul. Interesantna je bila povezanost između konobara, gazde pa čak i zaštitara s gostima. Svi smo postali dobri prijatelji, a to smo i danas. Dopodne je Sedmica bila zborno mjesto za ćakule o člancima iz Sportskih i najnovijim događajima u gradu. Poslije podne mjesto za odmor na prozračnoj i super uređenoj terasi, a navečer mjesto za sve generacije raspoređene strateški po svim etažama - od podruma preko terase, zatim restorana pa sve do potkrovlja. Kultno mjesto grada Bjelovara. Puno lijepih uspomena, ljubavi i krasnih prijateljstava.“ Lovrić i šefica složili su se da će im najviše nedostajati ljudi koji su tamo radili i sva poznanstva i prijateljstva koja su sklopljena između zidova legendarne Sedmice.

Osobe kojima se trebamo zahvaliti što su nam trideset godina bili prijatelji i pružali nam vrhunsku zabavu su šef Željko Jandroković i šefica Ksenija Jandroković, KONOBARI : Alija Resumović, Josip Kovačević, Željko Sukreški, Nedjeljko Pekić, Goran Šarić, Robert Rebić, Zoran Višić, Dražen Kordić, Dubravko Šignjar, Anđelko Topalović (pokojni), Damir Ivančić, Đuro Zrinščak, Ivan Lovrić, Marko Ivančević, Marijan Pranjić (…) DJ-i: Miljenko Liker, Ivan Jandrašinčec (pokojni), Damir Mačak, Mario Rajković, Dubravko Požgaj, Mato Čurić, Dražen Jakupec, Mirjana Puščak, Karlo Čoklo i Vedran Ivković.

Nakon 30 godina Sedmica s ponosom može reći da je postala kultno mjesto u gradu Bjelovaru i daodlazi na zasluženi odmor. Mnogi Bjelovarčani su razočarani radi zatvaranja, ali isto tako i oduševljeni činjenicom da su prisustvovali u stvaranju jednog svevremenog kluba čije će ime biti zapisano u bjelovarskoj povijesti i sjećanju mnogih generacija…jer kao što razdragani gosti kažu : „Sedmica živi vječno!“